Uloga žrtve
Stvarno nekada bude puno jednostavnije gurnuti glavu u pijesak, da ništa ne vidiš i ne čuješ. Jer, budemo povrijeđeni i/ili se nismo spremni suočiti. To su trenuci slabosti koje je vrlo bitno prepoznati. Zašto? Radi preuzimanja osobne odgovornosti, što prema sebi, što prema ljudima oko sebe. U suprotnom, ostat ćeš bez zraka, kad tad.
Često sam i sama bježala od odgovornosti. Ma, trčala sam sprint ne bi li što brže odmakla jer sam bila slaba i nisam se mogla zauzeti za sebe. I tako dozvoliš životu da grebe po tebi, jer može, i treba. Zapravo, ne vidiš koliko ti daje priliku da naučiš i rasteš. Zabiješ se u ulogu žrtve, ili pak ponosito braniš svoju „razinu“ lažnom poniznošću. Da se razumijemo, sve je to u redu, jer svaka situacija i iskustvo u životu nosi neko svoje značenje, ne možemo sve trpati u isti koš. Važno je prepoznati što se u iskustvu koje prolaziš zapravo dešava, što ono znači za tebe, koja je lekcija. Ako nemamo tu jasnoću, opet odgađamo i bježimo.
Manipulacija
Koliko puta u životu ti se desilo da te netko omalovažavao, a ti si pognuo/-la glavu? Mislim da nismo niti svjesni koliko je manipulatora oko nas. Ako samo pogledamo jedan segment života, npr. posao, pa mogla bih navesti stotine primjera manipulacije i degradacije. Sjećam se jednog odličnog iskustva, gdje mi je nadređeni bio jedan prvoklasni manipulator. Od izmišljanja važnih sastanaka točno na kraju radnog vremena, poziva vikendom u kojima se zahtjeva da dođem na radno mjesto, pa sve do nemilosrdnog i okrutnog verbalnog vrijeđanja. Zaista sam se svačeg naslušala, što osobno, što od kolega. Bila sam doduše vrlo mlada i nisam imala iskustva, nisam baš uvijek znala kako reagirati, sve do trenutka dok se nisu upalili svi alarmi unutar mene i rekla sam dosta. To je bila moja granica kojom sam zaustavila rušenje vlastitog digniteta. Najzanimljivije od svega je što me tada ta osoba počela gledati drugačije, s poštovanjem. Nije joj palo na pamet verbalno me omalovažavati, čak bih mogla reći da se iznenadila reakcijom jer nije očekivala kontranapad (pa i ja sam samu sebe iznenadila 😊). Zapravo je to sve bilo nekako instinktivno odrađeno (hvala bogu na tom osjećaju koji sam oduvijek nosila i osjetila unutar sebe, ponekad i poslušala 😉), bez previše razmišljanja, onako prema osjećaju.
To je smo jedan primjer u moru primjera vlastitog ponižavanja. I drago mi je da sam ga prošla, jer naučila sam vrijednu lekciju. Bilo je tu još puno novih. Kako sam sazrijevala i počela više raditi na sebi, sve mi je bilo puno jasnije. Mogla sam prepoznati trenutke slabosti i reagirati na njih. Ali kako dobivaš jasnoću, tako i vidiš s čime se moraš nositi. Stvari ne postaju uvijek lakše, naprotiv, osvijestiš izvor svojih problema i nikako ti se na prvu ne sviđa. Onda prvo radiš na prihvaćanju, jer integracija je smisao svega. Biti jedno, cjelina, prihvatiti sve ono što te čini osobom kakva jesi. Nakon toga, lekcije, lekcije, lekcije. Šamar za šamarom od iskustva 😊.
Esencijalna ulja i lekcije
Ovih dana baš savladavam jednu težu lekciju. Kako to uvijek radim, i sada sam izvukla jedno ulje – mandarina. Jedna mala, dječja, vesela i razigrana mandarina. Da, na prvu je tako izgledala, iako mi je zaista i prenijela tu bezbrižnost baš u trenutku kad mi je najviše trebala. Onda sam počela razmišljati o vlastitoj naivnosti i neodgovornosti. Nisam gurnula glavu u pijesak, svjesna sam u kakvo sam se iskustvo upustila i zaista sam u procesu učenja i sazrijevanja, kao dijete.
Otvorite oči, kročite svjesno kroz život, učite. To je jedini način da se počnete više cijeniti i da ojačate, shvatite koliku moć promjene imate u svojim rukama. I nikada, baš nikada ne dozvoljavajte manipulatorima da vas dovedu u stanje da sumnjate u sebe. Slušajte svoj unutarnji glas, on je vaš vodič.