Vladavina ega
Promatrajući ljude oko sebe primjećujem koliko su zarobljeni u ljušturama vlastitog ega, bez svjesnosti o duši koja vrišti unutar te ljušture i traži tračak svijetla ne bi li pronašla nadu za oslobođenjem. Ta ljuštura je već toliko debela i teška da sve ono unutar nje same treba veliku snagu ne bi li izašlo. Ne može duša van, ali bori se svim snagama i jasno daje do znanja da je borba žustra i teška. Uporna je i disciplinirana, jer zna da je to jedini izlaz. Nisu ovo bezazlene borbe, itekako uzrokuju ozbiljna stanja koja nas ili oslobode ili unište.
Povezanost s prirodom
Prije 20-ak godina prvi puta sam osjetila ono nešto, onaj osjećaj mira i ispunjenosti koji mi je toliko godio da nisam puno razmišljala o njemu. Samo sam udisala taj trenutak i bivala u njemu. Jedan od razloga bio je i taj što apsolutno ničega nisam bila svjesna. I ja sam živjela s teškom ljušturom koju naprosto nisam osjećala. Zašto? Rekla bih da mi život nije donio još one teže lekcije i nisam imala neku preveliku potrebu išta mijenjati.
Bilo je to na jednom putovanju koje mi je zauvijek ostalo urezano u sjećanje, i dušu. Tada sam po prvi puta, u onoj najsurovijoj i netaknutoj prirodi osjetila neku povezanost s njom, divljenje i poniznost. Te divovske planine kojima sam bila okružena u meni su izazivale strahopoštovanje. Nepregledne sive ravnice kao da su bile još žive, kao da je Zemlja disala preda mnom. Jednostavno sam bila očarana okruženjem. Nakon tog putovanja nešto se u meni probudilo, neki bunt je izašao kao prvi nagovještaj borbe koja me je čekala iza ugla.
Unutarnji konflikt
Oduvijek sam bila kritična prema sebi, s puno nepovjerenja i jako malo samopoštovanja. Kao mala odvojila sam se od onoga što uistinu jesam i izgubila svaki pojam o tome što volim, što ne volim, što me smeta, što mi je zabavno, u čemu uživam. To me ponekad i frustriralo, bila sam zavidna „lažnim idealima“ kojima sam bila okružena misleći kako nikada neću doseći njihovu razinu. Moj ego bio je van kontrole. Kakvo ponižavanje! U meni se odvijala prava drama, borba, bitka, rat…nazovite to kako god želite. Imala sam jako malo vjere u sebe, nisam se smatrala dovoljno dobrom, pametnom, sposobnom, hrabrom, odvažnom.
Očekivanja
Danas sam svjesna da tada nisam bila u kontaktu sa sobom. Ako nismo povezani sa sobom, ne možemo izaći iz ljušture koju je stvorio ego. Ne možemo spoznati istinu. Koračamo kroz život kao slijepci. Povezati se znači i pomiriti se. Sad se pitaš s kojim vragom da se miriš? Pa sa sobom. Svi mi imamo određena očekivanja od sebe. Neka su nam usađena odgojem, a neka pak stvaramo po putu. Očekivanja su naše slabosti jer uglavnom ona budu nerealna, lažna, idealizirana. Trava je uvijek zelenija kod susjeda, zar ne?
Miris esencijalnog ulja
Ovo razmišljanje potaknuto je mirisom i karakterom esencijalnog ulja celera. Ono nosi karakter medijatora[1]. Za mene označava pomirenje s onime što uistinu jesam. Prihvaćanje svih mojih mana i slabosti, nedostataka i rana. To su sve dijelovi moga bića, onoga što uistinu jesam. Ne uspijemo li posložiti sve dijelove, nećemo postići integraciju, duša će se stalno boriti i iscrpljivati naše tijelo. To je proces koji traje, nekome kraće, a nekom dulje. Naše tijelo tada počinje slabjeti i dolazi do oboljenja.
Nemoj zatvarati oči pred vlastitom ljušturom, prihvati ju i dozvoli si da ju omekšaš. Ona neće nikada nestati, bitna je za tvoj život. No, ostane li čvrsta i nepropusna, stvarat će sve više i više rana koje će sve teže zacjeljivati.
[1] Jezdić Z., Arhetipovi esencijalnih ulja: veliki praktični vodič: uvod u integrativnu aromaterapiju, Zagreb: Aromavita Institut za aromaterapiju, 2019